Znakovitost čuda u štalici u našem vremenu

Slika proste štalice u kojoj se rodio Kralj nebeski, kojega majka polaže na slamu u jaslama, vjerojatno nikada u povijesti ljudskog roda nije bila toliko znakovita, poticajna i upozoravajuća kao u ovom našem vremenu. Naime, određene skupine ljudi na siromaštvo gledaju s prijezirom, a materijalno bogatstvo za njih je „mjerilo svih vrijednosti“. Naravno da je u povijesti čovječanstva uvijek bilo i bogatih i siromašnih, ali su mogućnosti spoznaje o bijedi i siromaštvu drugih bile ograničene. Zahvaljujući suvremenoj „medijskoj moći“ danas gotovo da nema čovjeka koji može reći da ne zna za nevolje drugih, jer smo svakodnevno informirani o svemu što se u svijetu događa, a tragedije, siromaštvo, glad te razne opake bolesti i prirodne nepogode posebno su obilno medijski predstavljeni tako da nitko ne može mirne savjesti reći da ne zna kako žive njegovi bližnji. Osim toga ljudi okupljeni u raznim humanitarnim udrugama ili osobno upozoravaju i mole za pomoć braći u nevolji i uistinu je dobro i ohrabrujuće kad se ljudi odazovu i pružaju pomoć potrebitima. No tragičan ponor između bogatih i siromašnih tako je velik da ga u potpunosti ne mogu premostiti ni najbolje organizirane humanitarne akcije. Jedino je rješenje u iskrenoj promjeni svijesti i u buđenju savjesti kod onih koji imaju.

Nekadašnji Božić kao da je više širio ozračje ljubavi i mira / Izvor: Digitalna zbirka NSK u Zagrebu

Naravno da nije grijeh imati, ali jest grijeh plivati u izobilju i istodobno znati da drugi skapavaju i umiru od gladi, a pritom biti ravnodušan. Ni sv. Franjo, za kojega je veliki Dante napisao da mu je sirotinja bila „ljubavnica“, nije bio protiv bogatstva kao takva, već je bio protiv onoga što se događa na putu do bogatstva, a to je grabež, otimačina i gaženje svih ljudskih vrijednosti da bi se došlo do materijalnoga blaga i to ne u količini dovoljnoj da bi se živjelo životom dostojnim čovjeka, već često životom nedostojnim ljudskog bića. Grijeh je dakle nedostatak osjećaja za potrebe drugih, odnosno gluhoća srca za naše bližnje.

Pitanje svih pitanja danas je što bi trebalo učiniti ili što bi se trebalo dogoditi da se potakne promjena svijesti i buđenje savjesti onih koji imaju bogatstvo i financijsku moć. Pritom trebamo biti svjesni tragične činjenice da golemo bogatstvo i financijsku moć posjeduje iznimno mali broj ljudi, dok velik dio čovječanstva pati u oskudici i bijedi. U našem vremenu bilo je onih koji su riječima i djelima ukazivali na pravi put. Primjerice Majka Terezija i Ivan Pavao II. živjeli su i djelovali na taj način da njihove riječi nisu mogli čuti i njihova djela nisu mogli vidjeti samo oni koji su uistinu „tvrda srca“. Zašto je pak srce onih koji imaju bogatstvo i moć toliko tvrdo da ne čuju plač i vapaje ljudi u nevolji, čak ni u prigodama kad ih se izravno opominje i moli za pomoć? Doista je teško odgovoriti na to pitanje, ali unatoč svemu treba djelovati i govoriti ne opravdavajući se da smo nemoćni nasuprot moćnima, jer svatko od nas, čak i oni „najmanji“ među nama, može nešto učiniti.

Upravo je vrijeme Božića dobra prigoda da počnemo djelovati, i to najprije od sebe, zatim kod svojih najbližih i bližnjih i to na način da širimo ozračje ljubavi i mira, koje „čudo u štalici“ obilno daruje svim ljudima dobre volje. Od nas se dakle ne traži ništa nemoguće i nedostižno, već jedino dobra volja, a gdje ima dobre volje, s neba će zacijelo sići i mir, o kojemu su pjevali anđeli kad se Isus rodio u Betlehemu. Navješćujući Radosnu vijest anđeli su pjevali: „Slava Bogu na visini, a na Zemlji mir ljudima dobre volje!“ Možda obilje mira i ljubavi, koje posjeduju ljudi dobre volje, u ovom božićnom vremenu probudi i savjest onih koji imaju bogatstvo i moć, ali su nažalost „tvrda srca“.

BOŽIĆ U OBITELJI

Te večeri

majčine su riječi

bile pune svjetlosti.

U njezinu pogledu

blistala je zvijezda.

Ruke su joj bile

dva topla gnijezda.

I očeve stroge riječi

bile su mi drage.

Žuljevite mu ruke

postale su blage.

Zvijezde i mjesec

nad kućom su cvali.

Prijateljski se javljao

naš konj u štali.

Ljubavlju roditelja

kuća je mirisala,

mirom Božjim

duša mi je disala.

Pitao sam majku:

Što će se dogoditi?

Budi dobar – reče mi,

naš dom će noćas

Isus pohoditi.

Tin Kolumbić